Ciklusi

Članak od admin@place

10.07.2020

U svakom vremenu postoji težnja duha da ukaže na nedostatke i strahove ali i blagoslove koje uživamo.

Ciklus kao priča, priča kao ciklus je bila prva misao koja me vodila u ovoj želji da, možda nekoj od vas, otkrijem drugu (a zapravo prvu i osnovnu) stranu priče ženske prirode bez da ju se poistovjećuje sa bilo kojim oblikom pokreta, protesta ili strukture koja pripada bilo čemu osim individualnoj ženi ponaosob.

U zpadnjačkoj kulturi koja se doživljava naprednom i otvorenom sve više je stanja, situacija i bolesti u žena koje su i liječnicima, nemoćnim nad brzim promjenama koje se događaju, nepoznate ili nedovoljno “medincinski vidljive” da bi sa sigurnošćiu mogli reći o čemu se radi i zatim adekvatno pomoći u tom procesu. Prvo, za to nema “vremena”, jer zahtjeva duboku i dugotrajnu obradu i praćenje a drugo jer se za dijagnostiku koriste strojevi koji eventualno mogu vidjeti tkivo ili promjenu u samoj strukturi tijela ili sastavu krvi i drugih tekućina i to u onom periodu kada je već nastala određena “šteta” u organizmu, ali ono što je posve nevidljivo je ono što je tomu prethodilo i ono što individualno osjećamo.

Da bismo se poželjele iscijeliti i uživati svoju žensku prirodu ne moramo se prethodno razboljeti ili osjetiti disbalans. Sigurno ste doživjele ili poznajete ženu koja doživljava kako je bolesna i nešto nije u redu a medicina joj ne vidi ili pak tretira parametar koji pokazuje neki dizsbalans prihvatljivim. Koliko ste puta doživjele da vas zadesi “bolest”, slabost ili slom onda kad vam je život u kaosu, kada su obaveze toliko pritisle i kada baš “nemate vremena” za biti bolesne? I pokušajte se iskreno prisjetiti koliko je godilo odmoriti se pa makar i u bolesti, odspavati, maknuti se prisilno jer niste znale čitati znakove preopterećenosti pa je to za vas učinilo vaše tijelo. Mnoge žene, podsvjesno, ostaju u tom stanju raznih bolesti čitav život. Za tu mrvicu pažnje i odmora koje nisu u stanju zatražiti za sebe dovoljno svjesno, periodično, prenose u svoje tjelesno stanje koje postaje kronično.

Sve one žene rodilje to stanje prenose i na plod. Napete, u neizvjesnosti oko budućnosti, nerijetko u problemu s plodnošću i začećem.

Mnoge stvari koje smo iskusile tijekom začetka,djetinjstva i života ostati će zarobljene negdje dovoljno duboko da ih nećemo uvijek moći detektirati, a posebno to nećemo učiniti na vrijeme, nećemo to moći učiniti same i nema nam tko reći gdje i kada se dogodio taj gubitak vjere u vlastito ozdravljenje.

To se također često može čuti u razgovorima kada žena govori o životu koji nije bilo lak, o teškom odrastanju i nerijetko i o mučnom iskustvu postajanja ženom, procesu koji je skriven, u osjećaju srama, duboko u kukovima i kostima ostavljajući nas zabrinutima za zdravlje i egzistenciju.

Činjenica da nismo živi samo zato što živimo fizički, daje nam na znanje kako smo sačinjeni od mnoštva procesa i slika koje zapravo daju čitavu težinu našem postojanju.

Stvaranje života, period koji tome prethodi, čitav proces i vrijeme nakon rođenja duboko je usađeno u naše navike i način na koji ćemo odabrati živjeti.

Uzimajući u obzir samo statistiku ili prosječnost oboljevanja genetskom predispozicijom pokazati će nam kako ipak mnogi oboljevaju a drugi ne ili je obrnuto, mnogi unatoč lošoj genetici ostaju ili bivaju zarobljeni životom da bi preživjeli ili pak “imaju tu sreću” da im nije “ništa”. Uspoređivati se jedni s drugima možemo samo ako osjećamo da smo dio krda, a to nismo, jer neprestano osjećamo svoju individualnost,svakog trenutka u svakoj situaciji.

“Nismo dio krda. Mi smo individue. Svaki je za sebe svijet za sebe. Ne otok. U nama su otoci. Zaokružene strukture povezane jednim tlom.”

Zaokružujući tu unutrašnju želju da otvorim nove stranice samoj sebi i svima vama ženama, majkama, djevojkama, onima koje osjećaju da je nešto unutar njih izgubljeno ili postoji bojazan i strah koji koči sve ono za što doista jesmo u stanju učiniti i pružiti, svima onima koje se boje svjesno ili podsvjesno da su manjkave zbog bilo kojeg razloga kojim su nas sputavali pasivno, dugo vremena i onih kojima nas se nastavlja sputavati, zbog blagoslova i dara koje žensko biće posjeduje, ovaj sam ciklus posvatila svima nama. Ciklus o rađanju, stvaranju, životu unutar života i povezanosti nas žena. Nadam se da ćete uživati i spontano integrirati neke navike, savjete ili riječi u svoja bića. Neka vam ovaj ciklus služi najbolje što može.

Namaste

Možda će Vas ovo zanimati…

Čarolija trudne godine

Čarolija trudne godine

Trudnoća i sve u njoj je duboko, intenzivno i preobražajno iskustvo svake žene. Bez obzira da li je izrazito teško ono...

Metal hits hard

Metal hits hard

Danima sam osjećala težinu i nepovezanost sa svojim životnim vjerovanjima. Sumnjala sam kako se nekim groznim...

Elementi i rituali zdravlja

Elementi i rituali zdravlja

Mi smo neodvojivi od svih ciklusa na Zemlji. Neodvojivi od svih ritmova. Harmonija našeg tijela i uma jasno se očitava...